Greška u našim zvijezdama- John Green/ Recenzija

22386236_857053171124779_388852068_n Prva knjiga koju sam pročitala od John Greena, ali ne i zadnja. Zapravo, da nije bilo moje dobre prijateljice poprilično kasno bi doznala za ovu knjigu. Kao da je bilo jučer… sjedile smo u Mcdonald’su ( jer tamo svi završe kada izađu sa mnom) u Jurišičevoj. Rekla je kako uskoro izlazi fim po odličnoj knjizi koji svakako moram pogledati. Raspričala se i pričajući o tom stvaralaštvu, topila se. Iskreno, mislila sam kako pomalo pretjeruje, ali eto… nedugo nakon tog razgovora postala sam luda za Hazel i Gusom, a uskoro i John Greenom.  🙂
Autor: John Green
Izdavač: Fokus
Žanr: Young adult
Br. stranica: 260

“Augustus ima sedamnaest godina, Hazel šesnaest. Sretnu se i zaljube jedno u drugo. Ona ima rak u posljednjoj fazi, on je zloćudnu bolest pobijedio, ali ostao je bez noge. Savršeno se dopunjuju, povezuje ih osobit pogled na život i bolest od koje boluju… Njih zajednički put traje svega nekoliko mjeseci i kao svaka velika ljubavna priča završava smrću. Ipak, ovo nije knjiga o smrti, već o ljubavi. O tome da junaci izbliza ne moraju biti onakvi kakvima smo ih zamišljali, da svijet nije mjesto na kojem se ostvaruju želje i da istinska hrabrost ne mora uvijek spasiti čovječanstvo. O tome da je i nekoliko mjeseci dovoljno vremena za proživjeti malu vječnost i da su neke beskonačnosti veće od drugih.”
10441696646_jhugv667ffdaf2b_b
Odlučila sam da neću previše “mudrovati” oko ove recenzije, jer koliko i što god napisala, neću se moći približiti dobrom objašnjenju zašto se isplati pročitati ovu knjigu. Moram priznati kako su me oduvijek privlačile knjige/filmovi o bolestima, pogotovo karcinomima. Knjiga me držala od prve, pa sve do zadnje stranice i za neko čudo… nisam plakala. Ne zato jer me nije potreslo i šokiralo, nego sam bila pod takvim dojmom da sam samo šutjela i razmišljala o pročitanom. E, a onda sam briznula u plač (zar ste sumnjali da se ja neću rasplakati na ovako neku knjigu?). 
Svi mi ponekad kada imamo neki problem, smatramo ga najvećim jer ipak se to događa nama. Ono što me se dojmilo kod Hazel je njezina zabrinutost, ali ne za sebe već za bližnje. Svjesna je kako će uskoro napustiti ovaj svijet i pomirila se s tim jer to je neizbježno, ali brine ju što će se dogoditi s bližnjima kada ona ode. Kraljevska tuga je knjiga koju Hazel često spominje i konstantno ju čita. U toj knjizi djevojka Anna također umire i za sobom ostavlja majku, hrčka Sizifa… a Hazel želi od pisca Peter Van Houtena doznati što se s njima događa nakon Annine smrti. 

  U drugu ruku Augustus Water ima želju da bude zapamćen i njegov najveći strah je zaborav. Za razliku od Hazel, on je pobijedio svoju bolest ali je ostao bez noge. Njegova metafora je nešto što ću zauvijek pamtiti i svaki put kada vidim cigaretu sjetit ću se ovog pametnog mladića. 

“Ja je nikada ne zapalim. To je metafora, vidiš: staviš ubojitu stvar među zube, ali joj ne daš snagu da te ubije.”
U ovoj knjizi Augustus je za mene bio pojam optimizma, dok je Hazel sarkastična i povremeno bolno realna osoba. Svim djevojkama na zemlji zaželjela bi da budu voljene i tretirane od strane dečka, onako kako se Gus odnosi prema Hazel.  
“Prelijepa je. Ne možeš se umoriti od gledanja u nju. Nikad ne brineš je li pametnija od tebe: znaš da jest. Duhovita je, ali nikad nije zlobna. Volim je. Tako sam sretan što je mogu voljeti, Van Houtene. Ne možeš birati birati hoćeš li na ovome svijetu biti povrijeđen, strarče, ali imaš pravo izbora oko toga tko tebe povređuje. Sviđaju mi se moji izbori. Nadam se da se njoj sviđaju njeni.”
Njihova ljubav i osobnost natjerala me da zaboravim kako njih dvoje boluju od teške bolesti. Bila sam zaokupljena time koliko se vole i mrzila sam činjenicu da nemaju budućnost u kojoj žive skupa, nađu posao, ostare jedno uz drugo i svaki dan si pokazuju koliko se vole i da “nije bitno voljeti naširoko, nego duboko”. 
Neću više ništa reći osim da sam sretna što je John Green stvorio ovakvo djelo i njime ostavio trag u svijetu. Ovo će biti jedna od onih knjiga kojima se uvijek rado vraćam iako znam da će me mrvicu povrijediti. 
 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s