Sunce i njeni cvjetovi: Rupi Kaur/ Recenzija

Rupi Kaur posjeduje viziju kakvu ne biste očekivali od tako mlade osobe.  Njezina je poezija jednostavna ali moćna i izlaže pogledu sve aspekte postojanja i ljudskog bića i mlade žene današnjice.

Njezina druga knjiga koja nosi naziv „Sunce i njeni cvjetovi“ podijeljena je u pet dijelova: venem, padam, puštam korijenje, rastem i cvatem. Čitanjem knjige „Mlijeko i med“ imala sam velika očekivanja i nisam ostala razočarana. Kao i prvi put, njezine pjesme su pobudile razne emocije i potaknule me na razmišljanje. Teško je ostati ravnodušan. 

Kao i u prvoj knjizi, Rupi progovara o boli, tuzi, ljubavi, osnaženju sebe i poštivanju korijena. U prvom dijelu koji nosi naziv „venem“ riječ je o tuzi uzrokovanoj odlaskom voljene osobe. Ponekad ljubav postane jednostrana ulica i čak kada smo toga svjesni, radije biramo nešto nego ništa.

„pokušala sam otići mnogo puta ali
čim bi krenula
pluća bi me izdala od napora
vratila bih se zadihana
možda sam ti zato dopustila
da me ogoliš do kosti
nešto
je bilo bolje od
ništa
tvoj dodir
iako nije bio nježan
bio je bolji od toga da te nemam
mogla sam podnijeti nasilje
mogla sam podnijeti odsutnost
znala sam da smo na aparatima
ali nije mi bilo važno
da smo mrtvi
kada nas još uvijek
imam“ – ovisnost

U drugoj petini naziva „padam“ pjesme govore o manjku samopouzdanja i da često tijelo svedemo na estetiku te se u nekim trenucima ponovno dotiče teme seksualne viktimizacije. Daje nam uvid u problem koji nije samo problem današnjice, već seže godinama unazad. Kao da je žensko tijelo krivo što je silovano, ono mami svojim oblinama.

„svela sam tijelo na estetiku
zaboravila koliko radi da me održi na životu
sa svakim otkucajem i dahom
proglasila ga neuspjehom jer ne izgleda kao njihovo
tragala za čudom na sve strane
toliko slijepa da nisam ni shvatila
da u jednom čudu već živim“

U „puštam korijenje“ većina pjesama nam pruža uvid u život imigranta i koliko je važno poštovati svoje pretke i obitelj. Primijetila sam da kao i u prvoj knjizi, Rupi gaji veliko divljenje i ljubav prema svojoj majici.

„u lekciji slušati
majka me naučila šutnji
ako prekriješ njihov glas svojim
kako ćeš ih čuti pitala me

u lekciji govoriti
majka je rekla govori s ciljem
odgovorna si za svaku riječ
koja izađe iz tvojih usta

u lekciji biti
rekla je budi nježna i snažno u isto vrijeme
moraš biti ranjiva da iskusiš život
ali i dovoljno čvrsta da ga preživiš

u lekciji odabrati
zamolila me da budem zahvalna
za svaki svoj odabir
ona nije imala taj privilegij“

Kao što i sam naslov predzadnjeg dijela kaže „rastem“ , Rupi nam donosi pjesme o čistoj ljubavi, o ženi koja zna što zaslužuje i želi. O ženi koja ne pristaje na manje. Ispunjene su snagom i pozitivom.

„najvažnije razgovore
vodit ćemo prstima
kad se tvoji nervozno očešu o moje
prvi put tijekom zime
stisnut će se od straha
kad me pitaš hoćemo li se vidjeti i sljedećeg tjedna
ali čim kažem da
rastvorit će se od olakšanja
kad prime jedni druge
dok budemo po pokrivačima
pravit ćemo se
da nam ne klecaju koljena
kad se razljutim
grčit će se u ogorčenim povicima
ali kad zadrhte opraštajući
vidjet ćeš kako izgleda isprika
i dok jedno od nas bude umiralo
u bolničkom krevetu u osamdeset petoj
tvoji će prsti stegnuti moje
i reći ono što riječi ne mogu“

Nakon što smo venuli, pali, pustili korijenje i rasli, vrijeme je da cvatemo na najljepši mogući način. U ovom, ujedno i posljednjem dijelu govori da trebamo cijeniti ono što imamo, trebamo voljeti sebe – i tu ne govorimo o egoizmu i narcisoidnosti već o zdravoj, lijepo doziranoj ljubavi prema samom sebi.

“viđenost
je važna
inače će leptir
okružen rojem moljaca
ne znajući kako izgleda
uporno pokušavati postati moljac”

Nakon što sam završila s čitanjem, a to je bilo nakon sat vremena, poželjela sam upoznati Rupi Kaur i reći joj koliko su čudesne njezine knjige te samim time i njezin način razmišljanja. Sve pjesme su nabijene velikom dozom emocija i progovaraju o istinitim, realnim pa čak i svakodnevnim situacijama i problemima. Ono što mi se posebno svidjelo je to da potiče da žena ne bi trebala osjećati zavist i ljubomoru prema drugoj. Divi se prirodnoj ljepoti. Zagovara da djevojka sa svojim tijelom radi ono što ona želi, a ne ono što nameću mediji. Otvoreno, bez imalo suzdržavanja govori o nasilju – onako surovo, točno kakvo je. Ne znam što više reći, osim da vam svima želim da pročitate knjigu. Sigurna sam da se svatko može pronaći u njoj, pa čak i muškarcima. Divota… s nestrpljenjem ću čekati njezin novi rad. Za sami kraj, ostavila sam vam pismo koje je Rupi napisala svojim čitateljima:

“a ima i dana kad te nešto jednostavno poput disanja iscrpi. čini se jednostavnije odustati od života. pomisao na nestajanje donosi mir. toliko dugo bila sam izgubljena u mjestu bez sunca. gdje nije raslo cvijeće. ali ponekad bi nešto što volimm izronilo iz tame i vratilo me u život. vidjela bih zvjezdano nebo. osjetila lakoću smijanja  sa starim prijateljem. upoznala čitateljicu koja mi je rekla da su joj pjesme spasile život, a sama sam jedva uspijevala sačuvati svoj. drage moje. život je težak. težak je za svakoga. i u tom trenutku kad je život poput puzanja kroz rupu veličine ušice igle. moramo se oduprijeti nagonu da posrnemo pre ružnim sjećanjima. odbiti pognuti glavu pred lošim mjesecima i lošim godinama. jer naše oči gladno čekaju da se pogoste svijetom. toliko je tirkizne vode ostalo da u nju uronimo. imamo obitelj. po krvi ili vlastitim izborom. mogućnost da se zaljubimo. u ljude ili mjesta. brda visoka poput mjeseca. doline koje se spuštaju u nove svjetove. i izleti autom. smatram da je iznimno važno prihvatiti da nismo vlasnici ovog svijeta. mi smo posjetitelji. uživajmo u njemu kao gosti u vrtu. budimo nježni prema njemu. da u njemu uživaju i oni koji dođu poslije nas. pronađimo vlastito sunce. uzgojimo vlastito cvijeće. svemir nas je rodio sa svjetlom i sjemenom. možda je ponekad ne čujemo. ali glazba je uvijek tu. samo je treba pojačati. dokle god imamo zraka u plućima – moramo plesati.

Knjigu je napisala mlada spisateljica Rupi Kaur. Zahvaljujući izdavačkoj kući Stilus i Iri Martinović koja ja prevela stvaralaštvo, imamo priliku pročitati djelo. Knjiga ima 248 stranica i izdana je 2018. godine. Ako želite pročitati osvrt na knjigu Mlijeko i med, kliknite ovdje.

img_20180710_1907146160437467985212848.jpg

img_20180710_1837358622206868832279634.jpg

img_20180710_1907491796996887080237601.jpg

img_20180710_1908296430616455820657100.jpg


2 thoughts on “Sunce i njeni cvjetovi: Rupi Kaur/ Recenzija

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s