Priča završava s nama: Colleen Hoover/ Recenzija

Priča završava s nama – knjiga satkana emocijama. Odmah ću vam reći, bez ikakvog okolišanja: Ova knjige je predivna, bolna i definitivno vrijedna vašeg vremena. Bavi se jednom težom tematikom, pa vam preporučujem da uz sebe imate paketić maramica. Ili bolje ogromni paket. Opustošite kiosk, Dm ili gdje ih već kupujete. Odlomaka dijelova djelova

Ovo je treća prevedena knjiga Colleen Hoover. Iako mi ne smeta čitanje na engleskom, rijetko kada naručim knjige preko interneta. Ona je napisala još brdo knjiga i stvarno se nadam kako ćemo ubrzo imati cijelu kolekciju jer, ova žena piše za bogove. Rijetko kada mi se dogodi da teško odaberem miljenicu nekog autora, ali CoHo mi je stvarno otežala posao.

Nemam miljenicu. Sve ih volim. Obožavam. No, sada ćemo pričati o ovoj knjizi koja mi je pomutila um i ne izlazi mi iz glave otkako sam ju pročitala prije nekoliko dana.

Lily Bloom je prije dvadeset i četiri sata sahranila oca, bez prevelike emocije žaljenja i tuge. Nalazi se na vrhu zgrade u kojoj čak i ne živi, sjedi na rubu i razmišlja o svemu što se dogodilo. Kada je trebala održati oproštajni govor, zavladala je tišina. I ne, nije kriva trema. Jednostavno nije imala ništa lijepo za reći o svome ocu. Te iste večeri, na istom krovu, Ryle dolazi kako bi predahnuo od teškog dana. Nesvjestan nazočnosti nepoznate djevojke, iskali svoj bijes na jednoj od metalnih ležaljki. On je neurokirurg. Iako to znači da većinu vremena uspiješ spasiti živote, ponekad se dogodi i neuspjeli pokušaj. Zasićen smrti, zamoli Lily da siđe s ruba kako kojim slučajem ne bi pala.

Njih dvoje tišinu ispune razgovorom koji se sadrži od „Gole istine“ što znači da kada netko od njih dvoje kaže te dvije riječi, sugovornik mora biti brutalno iskren. Iako su potpuni stranci, povjerili su si neke velike tajne. Ljudi često kažu da je puno lakše svoje probleme povjeriti nepoznatoj osobi… čini se da je u njihovom slučaju to doista tako.

Nakon te večeri, svatko je otišao na svoju stranu ni ne sluteći kako će se ubrzo ponovno sresti. Prije nego li se doselila u Boston, završila je studij i sada nakon nekog vremena ostvaruje svoj životni sat i otvara cvjećarnicu. Ponovni susret Lily i Rylea je nehotičan i presudan za sve ostale nadolazeće susrete.

Ryle je neizmjerno ambiciozan i njegov jedini cilj je biti najbolji u svojoj specijalizaciji. Zna svoje prioritete i ne upušta se u veze jer nema vremena za vezivanje, drame i posvećenosti. Lily je također ambiciozna i doista želi postići uspjeh s cvjećarnicom. Na samom početku je očita njihova tjelesna privlačnost, a svakim idućim viđanjem i razgovorima, oboje su spremni napraviti nekoliko kompromisa pa se tako odluče na „probni rok“ koji ne potraje dugo jer vrlo ubrzo završe u ozbiljnoj vezi.

Ti bi stvarno mogla biti nešto najbolje što mi se dogodilo u životu

Radnja je povremeno isprekidana povratkom u prošlost u obliku čitanja dnevnika. U tim trenucima imamo priliku doznati kako je izgledao život Lily Bloom kao šesnaestogodišnjakinje. Život ju nije mazio. Nerijetko je promatrala kako otac fizički zlostavlja njezinu majku. Ponekad su to bili šamari, ponekad udarci šakama i nogama, a jednom ju je pokušao i silovati. U tom razdoblju života, imala je jednu osobu imena Atlas. On je bio beskućnik od osamnaest godina koji je živio u ruševini pored njezine kuće. Za razliku od njezinog oca, Lily ima potrebu pomagati potrebitima, pa se tako sa sendvičem i vodom uputila prema nekadašnjoj kući. Ubrzo shvaća kako taj dečko ide u istu školu, samo viši razred i njih dvoje svakim danom postaju sve bliži. Imate one trenutke u životu kada vam je potreban netko tko će doista biti uz vas. Netko tko će biti vaš odmor i odmak od brige. Netko od povjerenja i uz koga ćete se osjećati opušteno. Odnos kakav imaju Atlas i Lily je neraskidiv. Usudila bih se reći vječan i toliko tražen od strane svakog čovjeka na ovom svijetu. Sve to ne ostane na prijateljstvu jer ubrzo osjećaji postanu dublji. Atlas je bio njezina prva prava ljubav, prvi poljubac i prvi dečko s kojim je spavala. Nakon što ih je njezin otac uhvatio u njezinoj sobi, istukao je Atlasa s palicom. To je njezino zadnje sjećanje, jer više nikada nije čula za njega.

Ne rastem u kući sa sjajnim primjerom kako se muškarac treba odnositi prema nekome koga voli, pa me uvijek opterećivala nezdrava količina nepovjerenja prema vezama i drugim ljudima.

Lily je samoj sebi obećala jednu stvar, a to je da nikada neće biti kao svoja majka. Nikada nije mogla shvatiti zašto je ostala uz nekog tko je redovito vršio fizičko nasilje nad njom.

No je li to ono što je učinila nakon što je Ryle prvi puta dignuo ruku na nju?

Ne.

Ostala je.

Prvi put je bilo u afektu i razlog je bila panika i strah. Drugi put je bilo guranje koje je rezultiralo padom niz stepenice. A treći put? To ću pustiti da sami otkrijete tokom čitanja…

Poljubim je u čelo i obećam joj “To prestaje sada. Sa mnom i s tobom. Ta priča završava s nama.

Stvarno je teško napisati ovu recenziju jer imam potrebu otkriti vam svaki detalj, ali kakva korist od toga? Nikako vam ne želim uništiti čar čitanja ove knjige, to bi bilo krajnje blasfemično od mene, jel da? J

No zato ću vam reći svoje mišljenje i kako sam se osjećala tokom čitanja, ipak je to bit jednog osvrta. Znate li zašto me ova knjiga toliko pogodila? Zato jer sadrži istinite događaje. Kada znate da čitate nešto što je netko proživio, stvari gledate drukčijim očima i emocije su intenzivnije. Barem je tako kod mene.

Posebno sam osjetljiva na obiteljsko nasilje, nasilje nad ženama… Tako da je ova knjiga bila ravni udarac u želudac. Veći dio sam pročitala u jednom danu, a kraj sam malo rastezala jer često bi se uhvatila sa suzama na obrazima. Svi se uvijek pitaju zašto žena ostane ako ju muž zlostavlja (bilo da je riječ o fizičkom ili psihičkom zlostavljanju). Imala sam osobno iskustvo kada sam i sama postavila to pitanje. Sada kada imam dvadeset (uskoro i jednu) godinu, kada sam i sama ozbiljnoj vezi, mogu shvatiti zašto ljudi ponekad ostanu. Ako vas netko zlostavlja, pojavit će se mržnja, ali to nužno ne znači da će nestati ljubav i svi osjećaji prema toj osobi. Pogotovo ako je u većini vremena to idealan životni partner. Pogotovo ako s nekim provedete dugi niz godina. Znam, sada ćete reći „Ali to nema opravdanja.“ I ja ću se u potpunosti složiti s vama. No ne opravdavam njegove postupke, nego iznosim činjenice. Uvjerena sam da ste masu puta rekli „Kada bi me dečko/muž udario, momentalno bi ga ostavila“. Stvar je u tome da ne možete znati dok se to ne dogodi. Svi oni koji nikada nisu iskusili takvo nešto, pomisle kako odmah zamrziš tu osobu i svi osjećaji se ugase. Da je to tako, sve bi bilo lakše. Kada nekoga volite svim srcem, to je zeznuta stvar i nije lako od – voljeti samo tako. Osobno smatram da nitko nema pravo dići ruku na bilo koga… Ova knjiga će vas navesti da spekulirate duže vrijeme. Vjerojatno ću napisati cijeli post na ovu temu jer imam toliko toga za reći, ali ovo je ipak osvrt pa moram negdje završiti.

Ono što određuje karakter nisu pogreške koje činimo, već to kako podnosimo te pogreške, pretvaramo ih u lekcije umjesto izgovore.

Doista želim da pročitate ovu knjigu. Postoji velika šansa da ću nekome od vas pokloniti jedan primjerak „Priča završava s nama“. Ako ste pročitali ili kada pročitate, ostavite u komentar svoje mišljenje. Voljela bi znate koji je vaš pogled na cijelu radnju i odluke koje su donijeli likovi.

Nema loših ljudi. Mi smo svi samo ljudi koji ponekad rade loše stvari.

Autorica ove knjige je Colleen Hoover, a zahvaljujući Nakladi Neptun imamo prilike pročitati prijevod. Knjiga ima oko 380 stranica.

Mislim da ću sada uzeti neko laganije štivo. Treba mi nešto da pustim mozak na pašu. U svakom slučaju, ova knjiga dobiva besprijekornu peticu. Topla preporuka. Ako ne volite čitate teže teme ljeti, pročitajte ju na jesen ili zimu, u svakom slučaju pročitajte ju.

A sada vas pozdravljam!

Do idućeg čitanja, vaša Fotpica

“Možda ljubav nije nešto što dolazi u punom krugu. Ona nadire i povlači se, ulazi i izlazi, baš kao i ljudi u našim životima.”

“Ponekad čak i odrasle žee trebaju majčinu utjehu kako bi uzele stanku od života u kojem uvijek moraju biti jake.”

“Cikusi postoje zato što ih je mukotrpno teško prekinuti. Treba astronomska količina boli i hrabrosti da bi se prekinuo poznati obrazac. Ponekad se čini lakše samo trčati u istim poznatim krugovima, umjesto suočiti se sa strahom od skoka i mogućnosti da se nećeš dočekati na noge.”

 


5 thoughts on “Priča završava s nama: Colleen Hoover/ Recenzija

  1. Baš sam je pročitala ovaj tjedan,bila mi je prvi susret s Colleen Hoover i knjiga mi je bila ono PAF,mislila sam da je onako neki lagani ljetni ljubić-a ono…uf,knjiga je sjajna,sjajna,

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s